Mirenje je svaki postupak u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti svoj spor uz pomoć jednog ili više izmiritelja koji strankama pomažu postići nagodbu bez ovlasti nametanja obvezujućeg rješenja. Izmiritelj je jedna ili više osoba koja/e na temelju sporazuma stranka provodi postupak mirenja. Izmiritelj je nezavisna i nepristrana treća osoba. Mirenje može završiti sklapanjem nagodbe, međutim ako stranke ne postignu dogovor mogu nastavit već započeti sudski ili drugi postupak odnosno mogu pokrenuti postupak pred sudom. U odnosu na druge načine rješavanja sporova, mirenje karakterizira neformalnost, visoki stupanj autonomnosti stranaka, ekonomičnost, uspješnost, učinkovitost ali prije svega dobrovoljnost, povjerljivost i kreativnost.

Dobrovoljnost postupka mirenja očituje se prije svega u nemogućnosti nametanja. Početak, tijek, trajanje i ishod postupka ovisi prije svega i isključivo o interesima i volji stranaka. Izmiritelj i Centar za mirenje ne mogu niti na jedan način obvezati stranke.

Povjerljivost je temeljno načelo postupka mirenja. Sve što je izneseno u postupku mirenja, stranke i izmiritelj dužni su čuvati kao tajnu u odnosu na treće osobe, osim ako zakonom nije drugačije određeno. Načelo povjerljivosti djeluje i između stranka i izmiritelja budući izmiritelj nije ovlašten prenijeti drugoj strani informacije koje mu je u povjerenju povjerila jedna od stranaka ukoliko za to nema posebno ovlaštenje stranke.

Kreativnost postupka mirenja ostvaruje se kroz prijedloge stranaka u sporu. Svojim prijedlozima, idejama i mogućim rješenjima, stranke u sporu kreiraju sadržaj buduće nagodbe te uređuju, osnažuju i aktiviraju svoj, sporom narušeni odnos te uspostavljaju temelj buduće suradnje.

Više pročitajte ovdje.